Osnivanje Jadranskog instituta bilježi se 28. svibnja 1945. godine. Sjedište je bilo u tadašnjem Sušaku. No, zbog teških prilika, ustanova je počela djelovati tek slijedeće godine. Zadatak Instituta je bio da znanstveno proučava pitanja jadranskog primorja - sa zemljopisnog, povijesnog, etnografskog, prometno-ekonomskog i tehničko-urbanističkog motrišta. Početna je djelatnost bila usmjerena na pripremanje Mirovnog ugovora s Italijom i njeno razgraničenje s Hrvatskom na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1947. godine.
Krajem 1948. godine Jadranski je institut reorganiziran i njegova je djelatnost proširena. Postao je sastavnom jedinicom tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Institutu je povjereno obrađivanje općih problema jadranskog primorja, naročito iz područja pomorskog prava, ribarskog prava i ekonomike ribarstva. (Radni centar u Rijeci 1952. godine pretvara se u posebnu, drugu organizacijsku jedinicu Instituta te ima vlastitu upravu i financije. Godine 1960. oba instituta
postaju samostalne ustanove, a riječki institut dobiva naziv: Sjevernojadranski institut za etničke odnose, historiju i ekonomiku JAZU - Rijeka.)
1. srpnja 1974. godine Institut je dobio naziv Zavod za pomorsko pravo, historiju i ekonomiku pomorstva. Razvojem ostalih znanstvenih zavoda Akademije vremenom je izostala potreba praćenja tako široke problematike u našem Zavodu. Tako je i izbor zaposlenika bio ograničen na one s diplomom pravnih znanosti.
Od 1992. godine ponovo preimenovani Jadranski zavod seli na novu adresu. S Gornjega grada (Opatička ulica 18) premiješta se u blizinu Jelačićeva trga - u ulicu Frane Petrića br. 4.
Mnogo je vrsnih znanstvenika i stručnih suradnika doprinosilo značajnim rezultatima i ugledu Zavoda.
Neki od njih su bili i voditelji Zavoda.