Dukovski, Darko
Dva egzodusa: hrvatski (1919.-1941.) i talijanski (1943.-1955.) / Darko Dukovski
Sažetak: Vezano uz Pariške mirovne konferencije 1919.-1920. i 1946.-1947., odnosno uz značajne geopolitičke promjene na području Srednje i Jugoistočne Europe, egzodusi stanovništva, koje je u tim promjenama ostalo izvan svojih matičnih nacionalnih država, dokaz su nepostojanja jasnih međunarodnih opredjeljenja o pravima i statusu nacionalnih manjina. I ne samo to, oni su i dokaz o primarnosti i prednosti vojnopolitičkih argumenata nad etničkim. Koga je u vrhu svjetske i europske političke elite bilo doista briga za desetine milijuna izbjeglica i prognanika koji su nakon Prvog ili Drgog svjetskog rata ''lutali'' Europom i koji su velikim dijelom svoju novu ''domovinu'' pronašli, ili htjeli pronaći u prekomorskim zemljama Južne i Sjeverne Amerike, Australije i Novog Zelanda ? Na tim konferencijama skoro da o njima i nije bilo ozbiljnijeg govora, a kamoli prijedloga sustavnijih rješenja. Javnost zna malo ili uopće ne zna o prvim tzv. ''humanim'' izmjenama stanovništva između Grčke i Turske 20-ih godina 20. stoljeća, u kojima novopridošli sunarodnjaci ne nailaze na ''očekivanu'' dobrodošlicu domaćega stanovništva. U pravilu, bit će to sudbina svih izbjeglica nakon Prvoga, ali i nakon Drugoga svjetskog rata. D ase ne govori o velikim egzodusima Židova, ali i Nijemaca, Poljaka, Rumunja, Pomaka, Grka, Makedonaca, Mađara, Hrvata, Talijana i ostalih između dva rata, a posebice na kon II. svj.rata. Europa još nije senzibilizirana, ali ni zainteresirana za problem izbjeglica. (...).
Prijevod naslova:
* Two exoduses: Croatian (1919-1941) and Italian (1943-1955)
UDK: 323.28 (497-5 Istra) ''1919/1955''
* 20. stoljeće
* Istra
* stanovništvo - iseljavanje
U: Adrias : Zbornik Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu. Svezak 15 (2008). - str. 129-165.