Hrvatska kristalografska zajedni

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, i Fizički zavod, Fizički odsjek, Prirodoslovno matematički fakultet, Zagreb

Hrvatska kristalografska zajednica (HKZ) djeluje kao znanstveno vijeće Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, članica je European Crystallographic Association (ECA), te članica International Union of Crystallography (IUCr). HKZ okuplja oko stotinu članova, fizičara, kemičara, mineraloga, geologa, matematičara, biologa. Predmet istraživanja kristalografa je kristalna struktura i mikrostruktura anorganskih, organometalnih i organskih -biološki važnih- spojeva, tehnologijski važnih materijala, odnos strukture i fizičkih, kemijskih, farmaceutskih i drugih svojstava.

Kristalografska istraživanja u Hrvatskoj imaju dugu tradiciju. Katedra za mineralogiju i geologiju Mudroslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osnovana je 1874.g. a predavanja iz kristalografije otpočeo je naredne godine Djuro Pilar (1846-1893). Istraživanja su u to vrijeme uključivala morfologiju i simetriju kristala primjenom optičke mikroskopije. Pod vodstvom Dj. Pilara izradili su disertacije mineralozi iz Bugarske G. Bončev i L. Vankov. Nakon Pilara, Katedru za mineralogiju i geologiju vodili su uvaženi profesori i akademici. Ljudevit Barić (1902-1984) je istraživao morfologiju, optička svojstva i genezu minerala te bitno unaprijedio metode poučavanja mineralogije i kristalografije. Mladen Paić (1905-1997) je obranio doktorat znanosti na Sorbonne, Pariz, 1933.g. istražujući spojeve žive difrakcijom rentgenskih zraka u kristalnom prahu. Od 1946.g. obnaša dužnost predstojnika Fizičkog zavoda Prirodoslovno matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu. U knjizi Mojih pedeset godina kemije D. Grdenić je opisao svoja prva istraživanja u kemiji, te odlazak na dvogodišnju specijalizaciju u Moskvu 1946.g., gdje je surađivao s profesorom A.N. Nesmejanovim, voditeljem Instituta organske kemije Akademije nauka Sovjetskog Saveza, u istraživanju organoživinih spojeva, kao i s profesorom A.I. Kitajgorodskim, voditeljem Rentgenskog laboratorija u tom Institutu, u određivanju kristalne strukture tih spojeva. Nakon zaoštravanja odnosa između Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, D. Grdenić morao se vratiti, posljednjim putničkim zrakoplovom, u Zagreb.

Opremljenost laboratorija u Zagrebu za kristalografska istraživanja u to vrijeme bila je vrlo skromna. Ipak, u Fizičkom zavodu PMF u Zagrebu na Marulićevom trgu 19 bio je instaliran transformator za visoki napon, kenotron i uspravna rentgenska cijev s Debye-Scherrerovom kamerom za snimanje difrakcijskih slika kristalnog praha. 1948.g. profesor W.A. Wooster, fizičar i kristalograf sa Sveučilišta u Cambridgeu, donio je u Zagreb, slikovito rečeno - u zamjenu za ljetovanje na Rabu, kameru Unicam za snimanje difrakcijskih slika oscilirajućeg/rotirajućeg kristala. D. Grdenić je tada mogao nastaviti istraživanja započeta u Moskvi, te je 1951.g. obranio doktorsku disertaciju Rentgenografsko istraživanje nekih organoživinih spojeva. Uskoro je u Zagreb stigao i prvi Weissenbergov goniometar za snimanje difrakcijskih slika monokristala. U Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu instalirani su generatori visokog napona domaće proizvodnje (Rade Končar), a i uvjeti za uvoz znanstvene opreme postali su povoljniji, iako još uvijek teški. Difrakcijske slike monokristala snimale su se filmskim tehnikama, intenziteti difrakcijskih maksimuma procjenjivali vizualno odnosno mjerili fotometrom, a Fourierovi redovi za dobivanje projekcije elektronske gustoće računali s pomoću Beevers-Lipsonovih vrpca. Sredinom šezdesetih godina nabavljen je Philipsov difraktometar za kristalni prah, što je omogućilo proširenje istraživanja. Oko D. Grdenića i M. Paića u Zagrebu se postepeno stvarala grupa kristalografa, među ostalima Stjepan Šćavničar, Boris Kamenar, Aleksandar Bezjak (strukturna analiza), Katarina Kranjc (raspršenje rentgenskih zraka pod malim kutom), Boris Matković, Antun Bonefačić (strukturna analiza), Zvonimir Ban, Milan Sikirica (metalni germanidi i silicidi), Mladen Topić (rast i svojstva kristala), Biserka Kojić Prodić (strukturna analiza), Stanko Popović, Božidar Pandić (difrakcija u kristalnom prahu), Antun Tonejc i Anđelka Tonejc (difrakcija u kristalnom prahu, brzo kaljenje metala, elektronska mikroskopija), grupa dovoljna da se pristupi strukovnom udruživanju. Na prijedlog D. Grdenića, Predsjedništvo tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: Akademije) osnovalo je 29. siječnja 1966.g. Jugoslavenski centar za kristalografiju ( dalje: Centar ), pri Razredu za matematičke, fizičke i tehničke znanosti, sa zadatkom unapređivanja kristalografije i njene primjene u znanosti i tehnici. Centar je obavljao svoje zadatke tako da je održavao redovite godišnje konferencije uz sudjelovanje znanstvenika iz inozemstva, izdavao svoj časopis Izvještaj Centra, promicao razvoj kristalografije i suradnju kristalografa, te održavao i razvijao suradnju sa znanstvenicima u inozemstvu. 30. svibnja 1966.g. održan je osnivački sastanak Centra u Zagrebu (slika 1), na kojemu je nazočilo devetnaeset kristalografa.[1] Za predsjednika Centra izabran je D. Grdenić, a za tajnika B. Kamenar.[2] Donesena je odluka o učlanjenju centra u IUCr pod okriljem Akademije kao i odluka o održavanju 1. konferencije Centra.

Slika 1. Željko Marković, glavni tajnik Akademije, Drago Grdenić i Boris Kamenar

Na Skupštini IUCr održanoj 12. srpnja 1966.g., tijekom 7th International Congress IUCr u Moskvi, Centar je primljen u punopravno članstvo te međunarodne udruge. Prijamu je nazočio B. Kamenar kao predstavnik Centra. Na kongresu u Moskvi članovi Centra, svi iz Hrvatske, podnijeli su devet priopćenja. Prva konferencija Centra održana je u Zagrebu 19. i 20. prosinca 1966.g. Podnesena su četiri plenarna predavanja[3] te 22 kratka znanstvena i stručna priopćenja iz raznih područja kristalografije. Održan je razgovor o primjeni elektroničkih računala u kristalografiji, a na Skupštini Centra usvojen je Statut Centra. U Svjetskom imeniku kristalografa, prema podatcima koje je prikupila Katarina Kranjc, u Jugoslaviji su 1965.g. bila 54 kristalografa. U istom imeniku, prema podatcima koje je prikupila Dubravka Matković Čalogović, u Jugoslaviji su 1990.g. bila 154 kristalografa, od toga 71 iz Hrvatske. Većina kristalografa bili su članovi Centra. Tijekom svih 25 godina postojanja, Centar je djelovao iz Zagreba, a oko polovina svih njegovih članova bili su iz Hrvatske. Predsjednik Centra D. Grdenić i tajnik Centra B. Kamenar, zajedno sa članovima Odbora Centra iz Hrvatske, vodili su sve djelatnosti Centra iz Zagreba. I članarina Centra u IUCr redovito je plaćana iz hrvatskih fondova za znanost. Centar je priređivao znanstvene konferencije svake godine, na kojima su uz domaće znanstvenike sudjelovali i znanstvenici iz inozemstva, kao pozvani predavači iz priznatih kristalografskih laboratorija i kao podnositelji kratkih priopćenja. To je pridonosilo uspostavi poznanstava i međunarodne suradnje, što je otvaralo mogućnost specijalizacije u inozemstvu. Nakon prve konferencije u Zagrebu 1966.g. održane su narednih godina konferencije u mjestima: Zagreb, Beograd, Zagreb, Bled, Zenica, Novi Sad, Opatija, Portorož, Kumrovec, Dubrovnik, Budva, Preddvor, Parma, Bor, Skopje, Bled, Plitvice, Ljubljana, Sarajevo, Padova, Mostar, Novi Sad, Pula, te konačno zadnja, 25. konferencija, Sisak 1990.g. Na 25. Skupštini Centra u Sisku D. Grdenić je izrazio želju da više ne bude predsjednik Centra. Na toj skupštini članovi Centra su izrazili svoju zahvalnost profesoru Grdeniću za osnivanje i vođenje Centra, za redovito održavanje godišnjih konferencija, za svekoliki razvoj kristalografije u nas i za afirmaciju naše kristalografije u inozemstvu, te su proglasili profesora Grdenića počasnim predsjednikom Centra. Za novog predsjednika Centra izabran je Boris Kamenar, a za tajnika Stanko Popović. Ne treba se čuditi da su dvije konferencije Centra održane u Italiji. Naime, uspostavljena je izvrsna suradnja s talijanskim kristalografima, pa je dogovoreno da se svake treće godine, naizmjence u nas i u Italiji, održi zajednička kristalografska konferencija. Prva je održana 1973.g. u Trstu, druga 1976.g. u Dubrovniku, treća 1979. g. u Parmi, četvrta 1982.g. na Bledu, peta 1986.g. u Padovi i šesta, zadnja, 1989.g. u Puli. Osim one u Trstu, ostale su bile ujedno i konferencije Centra. Na svim konferencijama Centra podneseno je oko tisuću kratkih priopćenja, te stotinjak pozvanih predavanja. Iz inozemstva bilo je 72 koautora pozvanih predavanja i to 24 iz Italije, 12 iz Njemačke, 10 iz Velike Britanije, 5 iz Mađarske, po 4 iz Švicarske i SAD, 3 iz Francuske, po 2 iz Rusije, Ukrajine i Novog Zelanda, te po 1 iz Poljske, Češke, Švedske i Danske. Spomenimo samo neke: Mario Nardelli (Parma), glavni urednik Acta Cryst., Giuseppe Allegra i Lucio Randaccio (Trst), Alajos Kalman (Budimpešta), urednik Acta Cryst., Sidney Cyril Abrahams (Oregon), predsjednik Odbora za nazivlje IUCr, predstavnik IUCr u IUPAC, Ivar Olovsson (Uppsala), ekspert za vodikovu vezu, Mihail A. Porai Košic i Juri T. Stručkov (Moskva), John R. Helliwell (Manchester), glavni urednik svih časopisa IUCr i predsjednik ECA, Charles Keith Prout (Oxford), te nobelovka Dorothy Hodgkin (Oxford; naslov predavanja Growing points and sticking points in X-ray analysis, Dubrovnik, 1976). D. Grdenić bio je u razdoblju 1955.-56. na studijskom boravku u laboratoriju Dorothy Hodgkin, kao i B. Kamenar u razdoblju 1964.-65. i 1971.-72.

Pozvana predavanja podnesena na konferencijama Centra, kao i sažetci kratkih priopćenja, redovito su objavljivani u časopisu Izvještaj Centra, koji se tiskao kao edicija Akademije. Od broja 6 (1971) svi prilozi u Izvještaju Centra objavljivali su se na engleskom jeziku. Od broja 14 (1979) promijenjen je naziv časopisa u Godišnjak Centra. U časopisu su se redovito objavljivali zapisnici godišnjih skupština Centra, bibliografija znanstvenih i stručnih radova te naslovi magistarskih i doktorskih radova naših kristalografa. Sve to predstavlja dragocjenu građu za povijest razvoja znanosti u nas, osobito onih grana fizike, kemije i minerarogije gdje dominiraju metode kristalografije. Tijekom 25 godina izlaženja, glavni urednik časopisa bio je D. Grdenić, pomoćni urednik B. Kamenar, a od 14. broja i S. Popović. U Uređivačkom odboru časopisa bili su uvaženi kristalografi članovi Centra. Časopis je odražavao uspješan i stalan razvoj kristalografije u nas. Tome je pridonijela i nabava suvremene istraživačke opreme (rentgenski difraktometri za snimanje difrakcijskih slika monokristala i kristalnog praha, elektronski mikroskopi i druga oprema, posebno za pripravu uzoraka i istraživanje fizičkih i drugih svojstava materijala), stasanje mlađih generacija kristalografa kao i specijalizacije u inozemstvu.

Evo što je napisao o značenju kristalografije D. Grdenić 1980.g. u Vijestima Akademije God. 1, br. 2 ): "Određivanje složene kristalne strukture, kakvu imaju minerali, anorganski i organski spojevi, osobito oni od kojih je izgrađena živa priroda, postao je glavni cilj kristalografije… Rješenje tzv. problema faza i otkriće direktnih metoda, potpomognuto razvitkom automatske difraktometrije, omogućilo je određivanje strukture biološki aktivnih tvari složene molekulske građe kao što su vitamini, hormoni, enzimi, proteini i nukleotidi. Najveća otkrića moderne molekulske biologije počivaju na rezultatima rentgenske strukturne analize. To isto vrijedi i za fiziku čvrstog stanja, koja je jedna od najvažnijih grana suvremene fizike. Na poznavanju kristalne strukture temelji se tumačenje optičkih, električnih, magnetskih i mehaničkih svojstava čvrstih tijela. Metali i njihove slitine, građevinski, keramički i vatrostalni materijali, poluvodiči, feriti, piezoelektrici, tekući kristali, materijali u kemijskoj tehnologiji vrlo različite primjene, također su predmet kristalografskog istraživanja, a njihov razvitak dobrim dijelom je zasluga primijenjene kristalografije. Razvile su se metode za rast kristala, koje omogućavaju pripremu monokristala kvarca, rubina, granata, silicija, germanija i drugih kristala bez kojih su nezamislivi mikrofoni, gramofoni, kristalni laseri, točni satovi, optički uređaji i druge naprave svakidašnjice." I nakon trideset godina ovaj prikaz kristalografije je itekako suvremen.

U sklopu međunarodne suradnje naših kristalografa treba posebno istaknuti vrlo aktivnu suradnju s IUCr i European Crystallographic Committee (ECC),[4] koji je priredio 1st European Crystallographic Meeting (ECM1) u Bordeauxu 1973. godine. Naši kristalografi redovito su sudjelovali s priopćenjima na kongresima IUCr, koji se održavaju svake treće godine, kao i na skupovima ECM, koji se održavaju u godinama kada nema kongresa IUCr. Možemo spomenuti i skupove European Powder Diffraction Conference (EPDIC), koji se održavaju svake druge godine. B. Kamenar je obnašao trogodišnje dužnosti dopredsjednika (1978-1981) i predsjednika (1981-1984) ECC, što je predstavljalo veliko priznanje kristalografiji u nas.

Možda je najbolji primjer suradnje kristalografa Italije i bivše Jugoslavije priređivanje 13th European Crystallographic Meeting. ECC je prihvatio prijedlog Centra da se ECM13 održi od 26. do 30. kolovoza 1991.g. u Ljubljani. Pri izboru mjesta održavanja ECM13, Ljubljana je velikom većinom delegata u ECC nadglasala Enschede u Nizozemskoj. Načinjene su sve pripreme da se ECM13 održi u Cankarjevom domu u Ljubljani. Predsjednik Programskog odbora bio je Drago Grdenić, dopredsjednik Boris Kamenar, predsjednik Odbora za pripremu sastanka Ljubo Golič s timom Ivan Leban, Venčeslav Kaučič, Franc Lazarini i Albert Prodan iz Ljubljane te Stanko Popović iz Zagreba i Vinko Rogić iz Mostara. Međutim, agresija Srbije, Crne Gore i Jugoslavenske narodne armije prvo na Sloveniju, a zatim još žešća na Hrvatsku, stavila je organizatore u vrlo težak položaj: ili odgoditi ECM13, ili ga premjestiti u neku od susjednih država. B. Kamenar je nazvao Lucia Randaccia, nepuna dva mjeseca prije planiranog održavanja ECM13, s molbom da se ECM održi u Trstu. Potvrdni odgovor iz Trsta stigao je vrlo brzo: Luciu Randacciu dao je punu potporu rektor Sveučilišta u Trstu Giacomo Borruso. Tijekom sastanka podneseno je 6 pozvanih predavanja ( među njima i nobelovac Robert Huber, pod naslovom Macromolecular crystallography at the intersection of Physics, Chemistry and Biology ), 76 usmenih priopćenja i 245 postera, svrstanih u 12 tematskih mikrosimpozija. Održan je i satelitski skup Synchrotron Radiation in Crystallography. To je bio veliki uspjeh slovenskih i hrvatskih kristalografa, na čemu im je odato priznanje međunarodnih udruga, pojedinaca kao i talijanskog tiska.

Nakon rasplamsavanja agresije na Hrvatsku, te odluke Sabora o uspostavljanju suverene i neovisne države Republike Hrvatske, hrvatski kristalografi su 21. listopada 1991.g. jednodušno predložili Predsjedništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: Akademija), putem Razreda za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti, prestanak rada i ukidanje Jugoslavenskog centra za kristalografiju. Također su predložili da dosadašnji članovi Odbora Centra iz Hrvatske, Boris Kamenar, Stanko Popović, Biserka Kojić Prodić i Biserka Gržeta, budu Inicijativni odbor koji će Akademiji predložiti osnivanje hrvatske kristalografske udruge. Predjedništvo HAZU je 6. studenoga 1991. godine odlučilo da Jugoslavenski centar za kristalografiju prestaje s radom ( slika 2 ). Na prijedlog Inicijativnog odbora, uz punu uključenost u ta zbivanja i počasnog predsjednika D. Grdenića, Predsjedništvo Akademije je 28. veljače 1992.g. osnovalo Hrvatsku kristalografsku zajednicu (HKZ), kao znanstveno vijeće Akademije. 24. travnja 1992.g. predstavnici kristalografa Hrvatske i Slovenije, Boris Kamenar, Stanko Popović, Ljubo Golič i Ivan Leban, na sastanku u dvorcu Mokrice dogovorili su održavanje redovitih godišnjih kristalografskih sastanaka, naizmjence u Sloveniji (Slovenian-Croatian Crystallographic Meetings, SCCM) i Hrvatskoj (Croatian-Slovenian Crystallographic Meetings, CSCM). Prvi sastanak održan je u Otočcu ob Krki, 1. i 2. listopada 1992.g. Tijekom tog sastanka održana je i 1. godišnja skupština HKZ, na kojoj je izabran Odbor HKZ od 7 članova. Za predsjednika izabran B. Kamenar, a za tajnika S. Popović.[5] HKZ je na istoj skupštini donijela Pravila koja definiraju djelatnost udruge.

Predsjednik i tajnik HKZ pripremili su potrebne prijedloge da HKZ bude primljena u članstvo u IUCr i u ECC (iz kojega je kasnije proistekla European Crystallographic Association, ECA ). Glede toga, postojao je i problem mogućeg nasljeđivanja članstva bivšeg Centra u ECC i IUCr od strane kristalografske udruge u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, što je u opširnijoj prepiski s dužnosnicima ECC i IUCr osujećeno.[6] Tijekom ECM14 u Enschedeu, ECC je primio HKZ ( a također i Slovensko kristalografsko društvo) u punopravno članstvo; predstavnik HKZ pri primanju bio je S. Popović. To je zaista bio uspjeh, jer su se u pravilu društva iz novih država primala samo kao članice promatrači, ali su dvadesetpetogodišnji uspjesi hrvatskih kristalografa i njihova međunarodna prepoznatljivost bili odlučujući. Tijekom International Congress IUCr u Beijingu od 21. do 29. kolovoza 1993.g., HKZ je primljena u punopravno članstvo IUCr, uz nazočnost predsjednika HKZ Borisa Kamenara.

Nakon 1. znanstvenog sastanka, SCCM1, 1992.g. u Otočcu ob Krki, naredni godišnji sastanci održani su redom u mjestima Stubičke Toplice, Kranjska Gora, Trakošćan, Zreče, Umag, Radenci, Rovinj, Gozd Martuljek, Lovran, Bohinj, Plitvička Jezera, Bovec, Vrsar, Jezersko (slika 3), Petrčane (slika 4), Ptuj, Varaždin, Strunjan, Baška. Spomenimo da je sastanak održan u Kranjskoj Gori bio posvećen profesoru D. Grdeniću prigodom njegovog 75. rođendana. Do sada je održano ukupno 20 znanstvenih sastanaka, na kojima je podneseno oko 950 kratkih usmenih izlaganja i 88 pozvanih predavanja - na pojedinom sastanku 4 do 5 pozvanih predavanja, 2 do 3 predavača iz Hrvatske i Slovenije te 2 do 3 iz trećih država. Spomenimo samo neke predavače: Menahem Kaftory (Haifa), Carmelo Giacovazzo (Bari), predsjednik ECA i dobitnik Ewaldove nagrade IUCr, Istvan Hargittai (Budimpešta), Mariusz Jaskolski (Poznan), Nenad Ban (Zurich), William Duax (Buffalo), predsjednik IUCr, R. E. Dinnebier (Stuttgart), jedan od najcjenjenijih kristalografa u području difrakcije u prahu, Boštjan Kobe (Brisbane), Dmitrij Puškarovski (Moskva), predsjednik International Union of Mineralogy. Pozvana predavanja održalo je 6 znanstvenika iz Italije, po 5 iz Austrije, Njemačke, Velike Britanije i Švicarske, po 3 iz Češke Republike i SAD, 2 iz Mađarske, te po 1 znanstvenik iz Makedonije, Ukrajine, Izraela, Rusije, Belgije, Nizozemske, Poljske, Finske, Singapura, Japana i Australije. Ostala pozvana predavanja održali su kristalografi iz Slovenije i Hrvatske. Službeni jezik na sastancima je engleski. Pozvana predavanja se objavljuju naizmjence u časopisima Acta Chimica Slovenica i Croatica Chemica Acta. Na tim sastancima sudjeluju i kristalografi iz niza trećih država; tako su na sastanku u Petrčanima bili kristalografi iz ukupno 13 država. Tim skupovima nazočilo je mnogo mladih znanstvenika, što je od velike važnosti za daljnji razvoj kristalografije u Hrvatskoj i njenu afirmaciju u svijetu.

Na sastancima redovito sudjeluju i predstavnici proizvođača kristalografske opreme, sponzorirajući sastanke, čime omogućuju redovito održavanje sastanaka bez kotizacije. Pokrovitelj sastanaka u Hrvatskoj je redovito Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti Akademije, a potporu daje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, odnosno odgovarajuća ministarstva Slovenije. Međunarodno priznanje kristalografiji u nas ogleda se i u tome da je Davor Balzar bio član Odbora za difrakciju u prahu IUCr, Stanko Popović je bio član Odbora EPDIC, a Biserka Kojić Prodić je urednica časopisa Acta Cryst. E, Structure Reports. Vrijedno je spomenuti da su članovi HKZ, na čelu sa Svetozarom Musićem, priredili 2008.g. vrlo uspješan znanstveni skup u Opatiji, 29th European Congress of Molecular Spectroscopy, kojim je dan veliki doprinos međunarodnoj prepoznatljivosti prirodnih znanosti u Hrvatskoj. Spomenimo da su kristalografi za svoj znanstveni rad dobili dvadesetak nagrada i to: državnu godišnju nagradu, nagradu za životno djelo, nagradu grada Zagreba, nagradu HAZU, medalju Božo Težak Hrvatskog kemijskog društva. Prema Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji, niz kristalografa nalazi se na najvišim mjestima prema radovima objavljenim u međunarodnim časopisima. Novo priznanje je i održavanje radionice Cambridge Structural Database za mlade znanstvenike u Institutu Ruđer Bošković u ožujku 2010.g.; voditelj te radionice bio je član HKZ Aleksandar Višnjevac. HKZ je sudjelovala u izdavanju svečanog broja (Festschrift) časopisa Croatica Chemica Acta 82, svezak 2 (2009) posvećenog 90. obljetnici života akademika Draga Grdenića, a njeni članovi bili su autori niza radova. Urednica tog svečanog broja časopisa bila je članica HKZ Marina Cindrić.

Na 9. godišnjoj skupštini HKZ održanoj 11. siječnja 2006.g. akademik Boris Kamenar izrazio je želju da više ne bude predsjednik HKZ. Članovi HKZ su na toj skupštini izrazili zahvalnost Borisu Kamenaru na njegovom velikom doprinosu razvoju kristalografije u nas, sudjelovanju u svim aktivnostima Centra od 1966.g., na petnaestogodišnjem vođenju HKZ, na afirmaciji naše kristalografije u svijetu, te ga proglasili počasnim predsjednikom. Boris Kamenar i dalje aktivno sudjeluje u aktivnostima HKZ. Na istoj skupštini HKZ izabran je novi Odbor HKZ u sastavu Stanko Popović, predsjednik, Dubravka Matković Čalogović, dopredsjednica, Marija Luić, tajnica, Darko Tibljaš, Antun Tonejc, Aleksandar Višnjevac i Kristian Vlahoviček, članovi Odbora. Iz sastava Odbora očito je da su zastupljene bitne sastavnice kristalografije, fizika, kemija, mineralogija, biologija. Na 11. godišnjoj skupštini HKZ održanoj 11. svibnja 2009.g. produžen je mandat Odbora u istom sastavu za naredne tri godine.

O djelatnostima Hrvatske kristalografske zajednice i godišnjim znanstvenim sastancima, CSCM i SCCM, redovito se objavljuju prikazi u glasilima međunarodnih udruga ( IUCr Newsletter, ECA e-Newsletter ). Na poziv Uredništva glasila IUCr Newsletter priređen je i objavljen opširni prikaz o kristalografiji u Hrvatskoj, pod naslovom Crystallography in Croatia, (IUCr Newsletter Vol. 19 ( 2011) str. 5, 7, 9,11, 14-18), kao prvi prikaz kristalografije u 14 južnoeuropskih država. Pojedinosti o djelatnostima, povijesti, članstvu i Odboru Hrvatske kristalografske zajednice mogu se saznati na stranici www.hazu.hr/kristalografi . Stranicu uređuju Ana Šantić, Aleksandar Višnjevac i Zoran Štefanić.

27. kolovoza 2011.g. u Madridu, na sjednici Savjeta European Crystallographic Association prihvaćen je velikom većinom glasova ( tajnim glasovanjem ) prijedlog HKZ da se 29th European Crystallographic Meeting, ECM29, održi u Rovinju od 23. do 28. kolovoza 2015.g. ( slike 5, 6 ). Protukandidat Rovinju bio je Basel na prijedlog Švicarskog kristalografskog društva. Prijedlog HKZ u Madridu je podnio i izvrsno obrazložio Aleksandar Višnjevac, predsjednik Kandidacijskog odbora, uz pomoć Marijane Đaković, tajnice Kandidacijskog odbora HKZ. Dobivanje organizacije znanstvenog skupa s tisuću sudionika veliko je priznanje radu hrvatskih kristalografa, koji je dugo prepoznatljiv u svijetu, kao i znanosti u Hrvatskoj. Potporu kandidaturi HKZ za održavanje ECM29 dao je akademik Zvonko Kusić, predsjednik Akademije, prof. Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, te dvadesetak udruga kristalografa iz Europe i svijeta. HKZ je imenovala Odbor za pripremu ECM29 (Aleksandar Višnjevac, predsjednik, Marijana Đaković i Ana Šantić, tajnice, te 12 članova ); za predsjednicu ECM29 izabrana je Marija Luić, za predsjednicu međunarodnog Programskog odbora izabrana je Dubravka Matković Čalogović. U Programskom odboru, koji će se imenovati u dogovoru s ECA, bit će nekoliko članova HKZ, te kristalografi iz niza europskih država.

Nema sumnje da su kristalografi u Republici Hrvatskoj tijekom gotovo pola stoljeća svojeg organiziranog djelovanja postigli veliki napredak u razvoju hrvatske kristalografije i njene primjene. Veliki doprinos tom napretku upravo je i dalo osnivanje i kontinuirano djelovanje strukovne udruge kristalografa, što je poticalo svijest i društvenu ulogu niza hrvatskih znanstvenika da doprinose općoj razini znanja i time promociji hrvatske znanosti u svijetu.

Slika 5. Štand HKZ u Madridu 2011.g. opremljen uz pomoć Hrvatske turističke zajednice

Slika 6. Tiolakton - kristalnu strukturu odredio K. Molčanov, član HKZ (Tetrahedron 62 (2006) 2868; prikazano u Madridu tijekom prezentacije kandidature za ECM29 )

Zahvala: Autor se najljepše zahvaljuje akademiku prof. em. Borisu Kamenaru, počasnom predsjedniku Hrvatske kristalografske zajednice, na nizu savjeta i preporuka, koji su pridonijeli bitnom poboljšanju ovoga rada.

[1] Zvonimir Ban, Ljudevit Barić, Aleksandar Bezjak, Drago Grdenić, Marija Herceg, Ivanka Jelenić, Boris Kamenar, Miroslav Karšulin, Katarina Kranjc, Stanko Popović, Biserka Prodić, Milan Sikirica, Stjepan Šćavničar, Emilija Tkalčec, Mladen Topić, Bogdan Zelenko, svi iz Zagreba, Stanko Grafenauer iz Ljubljane, Rajna Herak iz Beograda i A. Papo iz Sarajeva

[2] Pored D. Grdenića i B. Kamenara u Odbor Centra su izabrani dopredsjednici Stanko Grafenauer, Miroslav Karšulin, Ilija Krstanović i Stjepan Šćavničar te članovi Ljudevit Barić, Aleksandar Bezjak, Katarina Kranjc, Ljubica Manojlović i Boris Matković.

[3] Lj. Barić, Razvitak kristalografije u Južnih Slavena; D. Grdenić, Suvremena kristalografija; I. Krstanović, Kristalografija serpentinskih minerala; V. Marinković, Istraživanje defekata u kristalima elektronskom difrakcijom i mikroskopijom.

[4] ECC je osnovan tijekom 9. Kongresa IUCr ( Kyoto, Japan ) 1972.g. nakon nekoliko godina priprema u europskoj kristalografskoj zajednici. O tome opširno piše Andre Authier, prvi predsjednik ECC, u radu objavljenom u časopisu Acta Crystallographica A66 ( 2009 ). U tom radu autor navodi: Osnivanje ECC nije bilo bez poteškoća, posebno zbog protivljenja predstavnika SSSR. Tijekom 8. Kongresa IUCr ( Stony Brook, SAD ) 1969.g. sovjetski kristalografi su izvršili snažan pritisak na B. Kamenara ( predstavnika Centra ) tražeći od njega da se suprostavi osnivanju ECC; umjesto ECC željeli su osnovati istočnoeuropsku udrugu kristalografa. B. Kamenar se tom pritisku odlučno usprotivio, te su i sovjetski kristalografi odustali od svojeg nauma.

[5] U odbor su još izabrani Biserka Gržeta, Biserka Kojić Prodić, Antun Nagl, Vjera Novosel Radović i Stjepan Šćavničar kao dopredsjednik.

[6] U pismu Howardu D. Flacku, tadašnjem tajniku ECC, S. Popović navodi: "As the secretary of the former Yugoslav Centre of Crystallography I would like to inform you the following: The Presidency of the former Yugoslav ( now: Croatian ) Academy of Sciences and Arts, Zagreb, founded on the 29th of January 1966 the Yugoslav Centre of Crystallography, as the association of Yugoslav Crystallographers. This association acted during 25 years under the Yugoslav Academy of Sciences and Arts, as the Adhering Body, until the end of 1991. On the 6th of November 1991, the Presidency of the Croatian Academy of Sciences and Arts, Zagreb, made a decision of ceasing the existence and activities of the Yugoslav Centre of Crystallography. The Presidency also decided to appoint members of the Iniciative Board ( B. Kamenar, S. Popović, B. Kojić Prodić, B. Gržeta ) who will suggest the necessary steps for foundation of the Croatian Crystallographic Association, as the successor of the Yugoslav Centre of Crystallography."