Marta Svečnjak je bila Vilimu tijekom pola stoljeća života više od supruge i bračne partnerice. Ona je bila njegova muza, inspiracija, poticaj, model, san, ali u isto vrijeme i dokumentarist, kritičar, aranžer izložaba i savjetnik za svekoliku opremu. Njezino ime ulazi u naslov Memorijalne zbirke, jer, jednostavno, bez nje ni Vilim Svečnjak nebi napravio toliki opus. Marta, djevojački Smolikova rođena je 14. ožujka 1903. godine u češkom mjestu Holice. Diplomirala je klavir na Konzervatoriju u Pragu. Udajom za liječnika Milana Premrua dolazi živjeti na Sušak. Od vremena izbjeglištva u Assisi, tijekom Drugog svjetskog rata, nerazdvojna je supatnica s Vilimom Svečnjakom. O njezinom likovnom radu pisao je dugogodišnji, zajednički im prijatelj, Jan Janković: Godine 1952. došla je u Zagreb i počela se baviti slikarstvom i keramikom. Svojim izvanrednim slikarskim senzibilitetom i maštovitošću stvorila je u keramici djela najviše estetske i likovne vrijednosti, te munjevito osvojila simpatije najšire publike i uvažavanje i laskave ocjene stručne kritike, kako u zemlji, tako i u inozemstvu... imala je zapažene samostalne izložbe u centrru keramike, u Faenzi, pa u Bassanu del Grapa... (a) zagrebačkoj likovnoj publici ostala je u nezaboravnom sjećanju njezina zaista veličanstvena samostalna izložba u foyeru Pionirskog kazališta Trešnjevka 1963. godine... Svojim radovima bila je u javnosti zastupljena posljednji put na Svjetskom triennalu male keramnike u Zagrebu 1984. godine. Marta Svečnjak umrla je u Zagrebu 11. siječnja 1993. godine.